Vesti

NA DANAŠNJI DAN | OSAM DECENIJA LEGENDE PARTIZANA

20.04.2020.

Na današnji dan, 20. aprila 1941. godine, rođen je nekadašnji naš reprezentativac Mustafa Hasanagić. U razgovoru sa direktorom medijske službe FSS Nebojšom Petrovićem, član čuvene Partizanove generacije koja je izgubila u finalu Kupa šampiona od madridskog Reala, prisetio se svojih nastupa za najbolji državni tim.
„Namesti se tako. Svaki ciklus je imao neku svoju generaciju. Sećamo se one Hajdukove… posle toga je Zvezda bila dominantna u jednom periodu. Ipak, naša je imala nešto specifično. Jeste bila sastavljena od igrača velike klase, ali smo imali i hemiju u ekipi. Činili smo okosnicu jugoslovenske reprezentacije. Nikada neću da zaboravim meč protiv SSSR-a kada je nas devet iz Partizana dobilo poziv od Selektorske komisije“.

A slušajte ko je bio u Komisiji: Miljan Miljanić, Aleksandar Tirnanić, Rajko Mitić, Vujadin Boškov i Branko Stanković.
„Ostaje žal što nisam bio u prilici da odigram više utakmica za državni tim. Iz više razloga… lom noge, zapaljenje pluća, oštra konkurencija…“.

Za Jugoslaviju je debitovao protiv Norveške, u kvalifikacijama za Svetsko prvenstvo 1966.
„Baš sam se skoro prisetio te utakmice, jer sam sa Bjekovićem pričao o predstojećem baražu za Evropsko prvenstvo. Rekao sam mu da su Norvežani u tom periodu bili totalni autsajderi, a malo je falilo da nas pobede na stadionu Partizana. Vodili su 1:0, pa je Vaske (Velibor Vasović, prim.aut) dao gol i osvojili smo bod. Gledam šta radi ovaj Haland iz Dortmunda, odavno nisam video boljeg igrača. Zadaće nam velike probleme u Oslu. Srećom, i mi imamo Mitrovića koga izuzetno cenim. Borben je, gladan golova, tipičan fajter napadač“.

Posle svega pet nastupa, Hasanagić se od dresa sa državnim grbom oprostio na utakmici protiv Nemačke, 3. maja 1967. godine.
„Oni su tada bili aktuelni vicešampioni sveta. Branio je Majer, igrali su Fogts, Bekenbauer, Miler, Overat… Dobili smo ih na Zvezdinom stadionu golom Joške Skoblara i kasnije iskoristili njihov kiks protiv Albanije da odemo na Evropsko prvenstvo. Ja sam na toj utakmici povredio kičmu kod jednog doskoka i morao sam na operaciju četvrtog i petog pršljena. To me je sprečilo da budem deo tima koji je u Italiji osvojio srebrnu medalju. I zato sada nemam sportsku penziju (smeh)“.

Nije sve u srebru, ima nešto i u slavi. Mnogo je tu uspomena, emocija, sekvenci koje ne blede… A sada i vremena tokom ovog prinudnog karantina da se izlistaju albumi i vrate sećanja na nezaboravne momente jedne velike karijere.
„Gazim već devetu deceniju života, nisam ja ni pre vanrednog stanja nešto puno izlazio iz kuće. Možda do kafića na Vračaru da popijem kafu sa mojim prijateljima i to je to. Tu mi je najmlađi sin koji radi u marketingu Partizana. Ide svaki dan u nabavku, donosi mi jutarnju štampu i pomaže mi da sve bude kako treba. Drugi sin mi živi u San Dijegu, a ćerka je u Parizu. Javljaju mi svaki dan šta se dešava, nije ni tamo lako. Kao što vidite, Francuska je posle Italije i Španije najviše izložena talasu zaraze“.

Hasanagić na kraju izražava nadu da će po završetku pandemije društvo biti bolje, a ceo svet mnogo lepše mesto za život.
„Izgleda da smo se zamerili prirodi, nismo bili dobri. Treba maksimalno ozbiljno da shvatimo situaciju i da na pametan način iskoristimo boravak u karantinu. Ako posle toga izađemo sa nekim novim iskustvom i sa novim navikama, značiće da smo tokom ove krize izvukli neke pouke i postali bolji ljudi. Tu pre svega mislim na disciplinu, higijenu i način na koji se ophodimo jedni prema drugima“ – mudro rezonuje bivši reprezentativac naše zemlje koji je danas napunio 79 godina.