Vesti

STARTUJE 15. IZDANJE SUPERLIGE SRBIJE | ZANIMLJIV PRIKAZ ISTORIJE TAKMIČENJA KOJE SE IGRA OD 2006. GODINE

31.07.2020.

Pred nama je novi šampionat Linglong Tire Superlige Srbije koji će nam doneti mnogo izbuđenja i neizvesnosti, a mi ovom prilikom prenosimo zanimljiv uvod u novu srpsku fudbalsku priču od novinara Mozzartsporta, portala Kompanije Mozzart, sponzora Fudbalskog saveza Srbije. Ceo tekst prenosimo u celosti.

Kada se kaže Superliga Srbije, kao kamen međaš otkad se računaju rezultati se uzima 2006. godina, od kada se igra fudbal samo u granicima ove države. Predstojeći elitni srpski šampionat biće definitivno nešto nezabeleženo u ovoj nedugoj istoriji Superlige. Biće to 15. izdanje po redu, ali sa daleko najbrojnijim društvom, jer će čak 20 klubova učestvovati u njemu. Kada se pogleda istorijat ovih minulih 14 godina vidi se da su samo tri kluba igrala u baš svakom izdanju Superlige. I to ona tri najveća: Crvena zvezda, Partizan i Vojvodina.

PARTIZAN IMA NAJVIŠE TITULA, ZVEZDA NAJVIŠE POBEDA U SRBIJI

Iako je Zvezda generalno najtrofejniji srpski klub, Partizan je taj koji ima najviše titula u nezavisnoj Srbiji. Crno-beli su osam puta podizali šampionski pehar, dok su crveno-beli šest puta bili najbolji. I niko osim njih nije dolazio do trona. Zvezda je pak upisala najviše pobeda. Po 456 superligaških mečeva su odigrala sva tri kluba, ali su crveno-beli sa Marakane dobili 339 duela naspram 320 koliko je dobio Partizan, dok je Vojvodina stala na 224 trijumfa. Kada se sve sabere, Crvena zvezda je svoje titule osvajala sa ubedljivijom bodovnom razlikom od Partizana, pa je ukupan broj osvojenih bodova na njenoj strani: 1.084 naspram 1.037. A crveno-beli sa Topčiderskog brda su postigli i najviše golova od 2006. do danas – 959, dok su crno-beli sa istog brda 928 puta zatresli mrežu rivala. Partizan je pak imao najbolje odbrane od tri velikana, pa je primio 326 golova, dok je Zvezda kapitulirala 333 puta. Vojvodina je odigrala najviše nerešenih utakmica u Superligi – 111. A zanimljivo je da je na drugom mestu Javor sa 102, iako je klub iz Ivanjice čak četiri sezone manje bio deo srpskog elitnog fudbalskog društva. Nakon Zvezde, Partizana i Vojvodine, najviše sezona u Superligi proveo je Rad. Ovo će mu biti 13. takmičarska godina. I Građevinari su neslavni rekorderi sa najviše poraza u eliti – 177. I najviše primljenih golova – 494. Možda bi, kada bi se gledalo procentualno, bio neko lošiji i od kluba sa Banjice, ali u ovim apsolutnim brojkama, njima pripadaju ta dva rekorda.

TRI KLUBA IGRALA SAMO SEZONU U SUPERLIGI

Čukaričkom i Spartaku će ovo biti 12. sezona u eliti, Javoru 11. dok će okruglo deseti put deo Superlige biti Napredak iz Kruševca. A, imaćemo i novajliju. Zlatibor tek upisuje svoje ime u ovu večnu tabelu i biće ukupno 35. klub za ovih 15 sezona koji će igrati u najvišem rangu domaćeg fudbala. Na klubu iz Čajetine je koliko će leta biti deo elite, ali tri su ekipe plesale samo jednu sezonu: Mladi Radnik iz Požarevca, Dinamo iz Vranja i Mladost iz Apatina. U nekim prosečnim fudbalskim evropskim zemljama, da ne pominjemo one najbolje, 14 godina nije neka preterano značajna istorija. Ali, u Srbiji je to kao vek. I zato ovde može da se desi da od tih 35 superligaških klubova jedan više ne postoji – Banat, da je za neke sporno da li više postoje, da li su ugašeni, da li su se fuzionisali sa drugim, da li su promenili adresu ili su „prekršteni“, kao što su Jagodina, Borac, Smederevo, užička Sloboda i Hajduk iz Kule. I samim tim je pitanje da li bi im se priznalo „istorijsko nasleđe“ ako bi sutra ušli ponovo u elitu. Neki, kao Donji Srem, Bežanija i Mladost iz Apatina danas su ispod trećeg nivoa takmičenja. Užička Sloboda je zanimljiv primer, jer je četiri godine bila deo Superlige i iz nje je otišla sa pozitivnim bilansom! Od 120 mečeva, crno-crveni su dobili 45, odigrali su 32 nerešne utakmice, dok su 43 izgubili.

 

 

Nekim klubovima nije previše pomogao ni povratak u elitni rang. Tako se Zemun nakon povratka posle desetogodišnje pauze zadržao samo dve sezone u eliti, a slično je prošao i Metalac, koji je u prvom mandatu igrao tri sezone u Superligi (2009. – 2012), a potom dve(2015-2017). Ekipi iz Gornjeg Milanovca je ovo treći ulazak u Superligu, uz nadu da će se ovoga puta zadržati nešto duže.

Od ekipa koje su ispadale i vraćale se u Superligu najsvetliji je primer Čukaričkog. Brđani su u najviši rang srpskog fudbala prvo ušli 2007. godine, a potom se vratili 2014. nakon dvogodišnjeg staža u nižem rangu takmičenja. Od tada kreće najlepši period kluba sa Banovog brda, tokom kojeg je osvojen trofej nacionalnog kupa i zabeležene četiri sezone u evropskim takmičenjima. Tu su i dva osvojena treća mesta u šampionatu. Pozitivan primer povratnika u elitu predstavljaju i Mladost iz Lučana, Voždovac, pa i Napredak iz Kruševca, iako su Kruševljani sezonu 2015/2016. proveli u Prvoj ligi Srbije. Lučanci su svoju premijernu sezonu Superligi izborili u 2007. godine, ali su se odmah vratili u drugu ligu i tamo ostali punih šest sezona. Od tada do danas izrasli su u jednog od stabilnijih prvoligaša, a protekli period su krunisali finalom Kupa Srbije u sezoni 2017/2018. i istorijskim učešćem u kvalifikacijama za Ligu Evrope. Voždovac je bio deo Superlige u njenoj prvoj sezoni, a potom je pauzirao čak šest godina. Ipak, u proteklih šest sezona je uz manje oscilacije imao prilično solidne rezultate, od kojih je peta pozicija u sezoni 2017/2018. svakako najznačajnija.

VELIKA BORBA ZA OPSTANAK U DRUŠTVU NAJBOLJIH

Iako su tri ekipe samo jednom zaigrale i ekspersno završile svoje učešće u eliti, postoje i primeri koji i te kako mogu da ohrabre Zlatibor. Radnik iz Surdulice se svog istorijskog učešća dokopao u sezoni 2015/2016. i ovo će mu biti šesta vezana sezona. Mačva će uprkos svim komplikacijama, uz dosta sreće, igrati svoju četvrtu sezonu u elitnom rangu. Tu je i Proleter iz Novog Sada kojeg očekuje treća uzastopna sezona u eliti. Naravno, najsvežiji je primer TSC-a, koji je u premijernoj sezoni ostvario istorijski nastup u evropskim takmičenjima i zahvaljujući načinu na koji posluje deluje da će i narednih godina biti stabilan učesnik elitnog ranga, a možda i stalni pretendent na evropska takmičenja.

Zadržavanje superligaškog statusa neće biti teško samo za timove koji su ušli u najviši rang, nego za ogroman broj ekipa. Pravilnik ovosezonskog takmičenja, po kojem iz elitnog ranga ispada čak šest klubova, a ulaze samo dva, kako bi se brojka ponovo vratila na 16 učesnika, uticaće na to da se praktično polovina klubova (možda i više) bori za opstanak. To bi sa druge strane moglo da donese i priličnu neizvestost takmičenja koje će se ove sezone igrati u dvokružnom sistemu sa ukupno 38. prvenstvenih kola.